Anima Integrativni Centar Beograd

Cenatar koji spaja klasičnu i holističku medicinu






 

 

Epilepsija i Stres

 

Stres je sve ono što stvara poremeđaj našeg energetskog koherentnog-bioenergetskog polja i naše biće dovodi u neprirodni disbalans. Ako dugo traje, remeti zdravlje jer telo troši svoje rezerve i snagu da se na prirodan način izbori sa raznim agesima.


Akutni kao i hronični stres kod pacijenata sa epilepsijom izaziva emocionalne i psihosomatske simptome a vrlo često moze da provocira epileptične napade. Kod pacijenata i članova porodice koji teško prihvataju dijagnozu epilepsije psihički stres je stalno prisutan naročito u sredinama koje su opterećene predrasudama.Stres se može ispoljiti u vidu napada anksioznosti ili depresivnih epizoda, nesanice a što sve može uticati na pojavu učestalih epileptičnih napada.Kod pacijenata sa epilepsijom dobra kontrola napada često eliminiše stres zbog opterećenja udruženog sa učestalim napadima.

U slučajevima dugotrajnog deijstva stresa kod izvesnih osoba javljaju se različiti odgovori pod kliničkom slikom mentalne simptomatologije (anksiozno-depresivna slika...) ili u vidu psihosomatskih simptoma ( duodenalni ulkus, astma, somatoforni poremećaji..)

Medicinska istraživanja su dugo na stres gledala pod sumnjom, ali je u poslednjoj deceniji postalo jasno da stres može da bude odgovoran i glavni uzrok mnogih bolesti.


Šta je tačno stres?
Dr. Hans Seli je prvi upotrebio tu reč u fiziološkom smislu i definisao stres kao nespecifičnu reakciju tela na bilo koji zahtev koji je postavljen pred njega.Opisao je generalni sindrom adaptacije u skladu sa kojim telo na bilo koji ugrožavajući stimulus reaguje predvidljivim nizom promena, uključujući i lučenje odgovarajućih hormona.
Ove rekacije predstavljaju zaštitni mehanizam i omogućavaju organizmu da da odgovore na prisutne promene u okruženju.
Danas se pouzdano zna da organizam poseduje sasvim individualne i specifične reakcije na spoljašnju pretnju.
Stres je akumulacija normalnih i nenormalnih pritisaka svakodnevnog života koji testiraju sposobnost osobe da se sa njima izbori.
Dr. Danijel Fridman definiše stres kao zajedničku akciju tela i uma koja uključuje procenu pretnje. Okidajući mehanizam je osobina percepcija pretnje a ne sam dogadjaj.
Percepcija se modifikuje u skladu sa temperamentnom i iskustvom osobe.
Dr. Fridman ukazuje na činjenicu da svako individualno reaguje na spolašnje pretnje u zavisnosti od prethodnih reakcija i sposobnosti adaptacije.
Mnoga istraživanja ukazuju na prisutne hormonalne i biohemijske promene koje se dešavaju u telu u stanju stresa.
Nivo kortizona, hormona koji luči nadbubrežna žlezda, povećava se kao reakcija organizma na spektar stresogenih činilaca.
Hormon rasta takodje spada u grupu stresogenih hormona kao i prolaktin, epinefrin, hormoni hipofize.Svi ovi parametri ukazuju da stres funkcioniše kroz spregu dogadjaja:
Misao pokreće lučenje hormona, odnosno grupe hormona koje dovode do mnogih promena u metabolizmu i fiziologiji organizma. Ova stresna reakcija koja celo telo može da dovede do neverovatnih sposobnosti za akciju, odigrava se za samo hiljaditi deo sekunde.
Stresogene reakcije u negativnom smislu manifestuju se kao bolest.Stres se javlja kao proces obolevanja, a efekti tog procesa se akumuliraju u telu.
Proces se kod nekih osoba može ispoljiti hipertenzijom a kod drugih pojavom čira na želucu, nepravilnostima u hormonalnom-menstrualnom ciklusu kod žena, hroničnim dnevnim glavoboljama...
Stres se može ispoljiti kroz nespecifične simptome koji se vezuju za takozvani sindrom sagorevanja.
Ono što ljudi osećaju kao sindrom sagorevanja a što lekari sve više uočavaju jeste
iscrpljenost na svim nivoima, kao životna i emotivna iscrpljenost. Fizički se pacijenti žale na umor, nesanicu, glavobolje, bolove u ledjima, nedostatak daha, neprestane prehlade i neželjeno smanjenje telesne mase.


Emocije i stav prema životu se menjaju u dosadu, nemir, osećaj stagnacije i depresiju.
Ovakve osobe su razdražljive, cinične, ne mogu da se raduju tudjem uspehu...
Da bi pobegli od sebe često se odaju alkoholu ili drogama.
Hronični stres je i “tihi ubica”. Stres uništava imunski sistem tela, jer se inhibira sinteza prirodnim odbrambenih snaga oragnizma, koje nazivamo T limfociti i makrofazi.
Smatra se da povećani nivoi kortizola i drugih stres hormona utiču na ovu inhibiciju.
Kako su ove prirodne ”ćelije ubice”(T-limfociti i makrofazi) primarno zadužene za odbranu organizma od infekcija i bolesti, to je zaprovo veza izmedju stresa i razvoja bolesti.


Adekvatno lečenje epilepsije je važno ne samo da bi se sprečili napadi već da bi se i isključili drugi dodatni stresovi koji nisu u vezi sa samim napadima. U tu svrhu se koriste bihejvioralne tehnike koje pomažu pacijentu da spreči početno opterećenje. Ako je psihički faktor uzrok opterećenja ili ako naprezanje dovodi do takvih poremećaja uvek je potrebna konsultacija psihijatra. Svi ovi kontinuirani, dodatni poremećaji koji izazivaju stres, mogu da budu razlog da se pacijent ne oseća dobro, čak i kada su epileptički napadi dobro kontrolisani.
Da bi se otklonili efekti naprezanja organizma, koji nastaju u slučajevima dugotrajnog stresa, važne su pored bihejvioralnih tehnika i tehnike relaksacije kao i primena farmako terapije – anksiolitika.




Telefon Savetovališta: 063/84-40-352 - Samo za zakazivanje


Ukupno: 3426   Danas: 28   Juče: 197

© Autentik.net Jagodina Pomoravlje Šumadija Beograd Srbija